https://ba.n1info.com/biznis/adisa-karahodzic-nepovjerenje-stranaca-prema-bih-bilo-mi-je-motiv/
Kako do uspjeha? Kako protiv stereotipa? Kako preko patrijarhalnog trnja? Žene Bosne i Hercegovine to najbolje znaju. N1 televizija, zajedno sa Westminster fondacijom za demokraciju, uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, pred Vas – u Vaše domove – donosi serijal o nadahnjujućim iskustvima borbe protiv stereotipa i predrasuda… Jedno takvo iskustvo ima i Adisa Karahodžić.
“Upravo ta hrabrost… Ja zaista saosjećam sa ženama. Imam dosta prijateljica koje žele nešto da pokrenu, vlastiti biznis… ali kažu – ne mogu, treba djeca da odrastu, da se školuju, treba muž nešto da završi, pazim na svekrvu… mislim da nam treba hrabrost da onog momenta kad osjetimo da možemo nešto da privrijedimo u društvu, da možemo nešto da poduzmemo, da proizvedemo, da napravimo, da lični taj osjećaj iskoristimo, da skupimo hrabrost i zakoračimo, da kažemo idem sad u to pa nema veze što ću pasti, mogu pasti pa ću otvoriti neku drugu radnju ili cvjećaru ili slastičarnu… i tek će se tad otvoriti putevi”, ovako nam opisuje hrabrost sagovornica serijala ‘Tako se to radi’.
“Jer vi kad zakoračite, onda vam se otvaraju vrata, a sve do onog momenta dok vi to čuvate u sebi, dok strahujete, vi ustvari mislite onom je tamo lakše, ovaj već ima neke povoljnije okolnosti, samo su moje okolnosti teške. To nije tako. Svi smo mi specifični za sebe ali svi mi možemo donijeti nešto svoje, što još uvijek ne postoji u društvu. Svaka žena može da privređuje, da doprinese jako puno, znam puno žena koje su poduzetne, mogu od svog hobija da naprave čudo, da to izraste u veliku kompaniju, ili ne mora, može da ostane na tom nivou i pruža vam zadovoljstvo to što pored porodice, pored svog angažmana u kući, i privređujete. Mislim da treba pratiti tu intuiciju, kad osjetite da možete nešto sami poduzeti, onda idete, registrujete firmu, otvarate posao koji će vam, sigurna sam, donijeti, ako ništa – jedno lijepo iskustvo”, dodaje Karahodžić.
Iskustvo Adise Karahodžić na rukovodećoj poziciji firme Koteks u Tešnju, traje već 11 godina. Prethodno je, od 2003. bila na čelu sektora za izvoz a dio ove kompanije je pune 22 godine. Prošla je kroz sve faze poslovanja – od administrativne radnice do direktorice.
“Kroz sam taj proces poslovanja sam shvatila da ustvari biti na čelu jednog tima znači samo da taj tim vam vjeruje dovoljno da bi za vas radio, da vas ispoštuju na način da smo svi jednaki, i da zajedno to radimo. Ne naređivati u smislu da neko nešto mora uraditi a ja da sjedim i da gledam”, priča ona za N1.
Koteks je preduzeće za otkup, promet i izvoz kože te proizvodnju kožne i tekstilne odjeće, modne i radne odjeće i obuće, sigurnosne opreme, kožne galanterije i opreme za vojsku, policiju i specijalne službe. Danas Adisa vodi tim od oko 150 zaposlenih. Mnogi od njih u kompaniji su i po 14, 15 godina, rade zajedno, i prije svega su, kaže nam Adisa – kolege kojima je potpuno sporedna hijerarhija i to ko je kome formalno pravno nadređen. Opstali su uprkos krizama, tokom pandemije nije bilo otkaza niti smanjenja plata.
“Bitno nam je da završimo posao, da budemo profesionalni, da budemo brzi, da budemo bolji od konkurencije, to je ono što nas vodi, to je naš motiv. A da li je neko ispred ili pored, uopšte ne obraćamo pažnju na to. Vremena koja dolaze mislim zaista da će pokazati da funkcionišu samo kompanije koje uspiju da nađu zajedničko sa svojiim uposlenicima, i da se menadžeri pokažu kao lideri, a to je da su zajedno sa svojim uposlenicima na frontu odnosno u poslu”, stav je Adise Karahodžić.
Adisina pozicija podrazumijeva saradnju sa stranim kompanijama. Izazov je, priča nam, zadobiti povjerenje onih koji su imali loše iskustvo u našoj zemlji i koji se nisu željeli vraćati na tržište BiH.
“E tada sam ja vidjela da postoji prilika za ljude koji mogu da budu bolji, za kompanije koje mogu da urade sve na vrijeme tačno i kvalitetno i zaista sam tu neku prepreku koju su nametali – mi nećemo u Bosnu jer znamo da tamo ne funkcioniše, iskoristila kao priliku i to se pokaztalo dosta dobro. Kad steknete povjerenje od kupaca, naravno, morate ga zadržati. Mi smo se zaista potrudili da pokažemo da se u BiH može odraditi kvalitetno, tačno, na vrijeme, sa nekim normalnim nivoom cijena uz normalnu komunikaciju. I tu profesionalnost uvijek smo nametali, i to zaista naši kupci prepoznaju”, naglašava nam.
Tokom profesionalne karijetre, najteži period Adisi je bio onaj na početku preuzimanja rukovodeće pozicije, kada je sama sebi nametnula previše obaveza. Sazrijevanje u biznisu donosi spoznaju da je važno prepoznati one koji mogu jednako dobro ili i bolje nego mi, a iz toga će proisteći i veća produktivnost svih u lancu proizvodnje ali i kvalitetniji život.
“To je bio period kada sam ja kao rukovodilac smatrala da mogu sve da uradim sama, obavljati razgovore, uraditi poslove koje niko drugi ne može, putovati, prisustvovati sastancima, dogovarati sa sa dobavljačima, komuinicirati s bankama… i tad je došlo do prezasićenja, primjetila sam da ako radim 12 sati i non stop sam na telefonu da uveče ne mogu da spavam… Onda sam odlučila da određena pitanja, poslove dam drugim ljudima i oni su opravdali moje povjerenje… Uspjeh nije samo nekakav pokazatelj finansijski, te neke brojke, tržišta, kupci, to nije uspjeh, uspjeh je kad vi imate jedan izbalansiran život, kad imate izbalansiran odnos sa porodicom, sa prijateljima, i u poslu, i tek tada možete da kažete da ste uspješni ili da ste na tom nekom putu do uspjeha…”, zaključuje Adisa.
Rukovođenje Koteksom Adisa Karahodžić preuzela je od oca. Opravdala je ukazano povjerenje i firma je od kako je ona na njenom čelu, doživjela progres. Porodični ambijent i danas je prisutan u kompaniji a podršku roditelja, Adisa navodi kao jednu veliku olakšavajuću okolnost.
“Mogu reći da me je dosta motivisala moja majka. Ona je domaćica. Ali je u isto vrijeme žena koja je zaista dosta otvorenih pogleda i uvijek je govorila – radi. Nikad nije rekla sjedi, ti si žena ti ne moraš, ti si majka… djece ti ne moraš. I naravno moj otac, koji je sa mnom u poslu, zajedno smo putovali, i naravno da je to olakšavajuća okolnost. Moji roditelji su mene podržali maksimalno i mogu samo da im se zahvalim”, prisjeća se sagovornica N1.
Predrasuda je bilo, priča nam Adisa, ali nisu je sputavale, naprotiv, davale su joj još više snage. Baš kao što je uspijevala da pokaže da se firmi iz BiH može vjerovati, isto tako je uspijevala da dokaže da ženi na rukovodećoj poziciji ovo društvo, u istoj mjeri kao i muškarcu, može vjerovati.
“Jednom prilike mi je sada već prijatelj iz Banjaluke rekao, nakon telefonom što smo se čuli – ja sam očekivao tu neku ženu, krupnu, veliku, stariju, prodornu, kako si djelovala tokom telefonskog razgovora, a u stvari si samo jedna jednostavna žena koja radi taj posao. Ljudi imaju te predrasude da vi ne možete raditi, da ste možda previše mladi previše osjetljivi, da ste žena, da ne možete ući u određene procese proizvodnje. Ja nisam nikada bježala od toga i gdje god sam se susrela sa preprekama svugdje sam baš davala do znanja da ja kao žena tu i pripadam, jer je to moj izbor”, ističe Karahodžić.